Ahdnama (tur. ahidnâme: političko jamstvo, povelja, ar. ‘ahd: jamstvo + perz. nāme: knjiga, dokument), povelja koju su osmanski osvajači izdavali katoličkim zajednicama, dajući im određena prava. Među ahdnamama, ističu se ahdname podijeljene katolicima carigradskog predgrađa Galate nakon što su Osmanlije osvojile Carigrad 1453. g. te katolicima Bara prigodom zauzeća ovoga grada 1575. godine. Ističe se i Ahdnama koju je izdao osmanski sultan Mehmed II. Osvajač tijekom osmansko osvajanje Bosne, tzv. fojnička ahdnama. Ovdje predstavljen dokkument nije preslika izvorne potvrde ahdname iz 1463. On nije sačuvan, nego je javnosti ostala dostupna u prijepisima odnosno i prepričanom obliku, zbog čega su neki povjesničari smatrali da ahdnama nije ni izdata, nego da se radi o gruboj krivotvorini. Tekst ove ahdname objavio je Hazim Šabanović 1949. godine. Kritička istraživanja u novije vrijeme (Hazim Šabanović, Vančo Boškov) odbacila su mjesta sumnjama u stvarnost postojanja ahdnam i utvrdila da se radi o stvarno izdanom dokumentu. Istim je utvrđeno da ahdnama nije tako slobodarska kao neka magna charta libertatum, kako se ponekad pomisli zbog svečanog tona sultanskih riječi.
Ahdnama carski ferman iz 1463. godine
Sultan Mehmed II osvojio je 1463. godine Bosnu i pogubio posljednjega bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića. Predstavnik bosanskih franjevaca fra Anđeo Zvizdović (…7. svibnja 1498. god.) izašao je 28. svibnja 1463. godine pred Sultana Mehmeda II el Fatiha na Milodraževo polje kod Fojnice, priznao ga za novog gospodara Bosne i zamolio da njegovim redovnicima da vjersku i imovinsku slobodu djelovanja.Franjevci su od svoga osnutka 1209. godine djelovali kao “pučki propovjednici, papinski poslanici, misionari na Bliskom Istoku i Africi, propovjednici križarskih ratova, a u Bosni kao propovjednici”, Sultan Mehmed II el Fatih kako bi spriječio njihovo iseljavanje iz Bosne izdao je ahdnamu koje je imala s obzirom na povijesnopravna stajališta veliku važnost jer je bosanskim franjevcima i katolicima od samoga početka osmanske vladavine u Bosni osiguravala ne samo osnovna ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere, imovine, kretanja i udru-živanja, već i slobodu vizitacije franjevačkih ustanova od strane njihovih starješina izvana.
Tekst ahdname prema prijevodu povjesničara Hazima Šabanovića:
« On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odli-čnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (redovnicima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim samostanima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni itko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti itko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim velikodušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi. »
Sultan Mehmed II el – Fatih izdao je sličnu povelju prilikom zauzimanja Carigrada. Mehmed II je 1. lipnja 1453. god. garantirao carigradskom patrijarhu i stanovnicima kvarta Galate u Carigradu da ga nitko neće uznemirivati niti remetiti.